Tuzla_Kapija_place

Ispovijest Beograđanina prilikom posjete Tuzli: “Ovako nigde u Srbiji nisam dočekan”

Ispovijest Beograđanina nakon posjete gradu soli a objavljenoj na jednom blogu uveliko kruži društvenim mrežama među građanima Tuzle. Prenosimo je u cijelosti:

“Došao sam u Tuzlu poslovno, prvi put, priznajem sa nekom manjom dozom straha da bi mogao neko da me nataba zato što sam Srbin, jer svašta sam čitao u medijima. Sjeo sam u autobus, autoprevoznik je bio tuzlanski. Dok sam putovao za Tuzlu, malo po malo sam sa vozačem koji je inače rođeni Tuzlak ušao u priču.

Već u putu sam vidio da je to potpuno normalan čovjek i potpuno operisan od nekog vida ekstremnog nacionalizma. Pričali smo o svemu i svačemu i zaista, slučajno ili namjerno mi smo se u svim temama složili. Kada sam došao u Tuzlu, dočekao me je prijatelj kojeg sam upoznao ranije i sa kojim sam već pio kafu u Beogradu.

Srdačno me je dočekao i pružio mi svoj dom. Da ne dužim puno, malo je reći da sam oduševljen tim ljudima iz Tuzle. Možda je malo smiješno što ću sada reći, ali u zraku im se ne osjeća nacionalizam. Prijatelj me je odveo da jedem, i došli smo u jedan “fast food” da kupimo sendvič ali neki sendvič u lepini. Vjerovatno onaj ko je Tuzlak prepoznat će o kom je “fast food-u” riječ.

Kada me je prijatelj upoznao sa momcima što rade tu i kada je rekao odakle sam, odmah su mi srdačno poželjeli dobrodošlicu i jedan od njih mi je počeo objašnjavati: “Da bih ti dočarao Tuzlu još bliže, moram ti ovo reći. Ja sam Hrvat, ovaj što će da vas posluži je Srbin, ovaj iza mene je od oca muslimana i majke Srpkinje i osunećen je, a ova žena što s nama sjedi je Hrvatica. Osnovna razlika između nas muških u Tuzli je samo u tome što je neko osunećen a neko nije, eto, to je dakle osnovna pa usudio bih se reći i jedina razlika.Nemoj da te slučajno zavaravaju, ovdje su dobrodošli svi, pogotovu susjedi iz Srbije i Hrvatske i dođi nam opet što prije.”

I kako da ja poslije ove lijepe dobrodošlice i svih stvari koje sam pored ovog doživio ne dođem uskoro ponovo u Tuzlu?

Želim da ljudi ovu moju ispovijest pročitaju i da se riješimo tih nekih predrasuda koje nas koče!”




9 komentara na “Ispovijest Beograđanina prilikom posjete Tuzli: “Ovako nigde u Srbiji nisam dočekan”

  1. Tonka Mustapic

    Vrime lici sve,a svi u krajicku duse i srca nosimo i nosicemo sjete sto se dogadalo u Srebrenici i Vukovaru,naravno i svim mjestma gradovima vide tragovi trag nama jos uvik nejasnog rata.Svojatanja gradova i dijelova republika nece nikada biti jasna.Mozda jednoga dana nam objasne zasto je uopce doslo do ratova,mozda politicari zanju????????

    Reply
  2. ezen

    Ne liječi vrijeme sve, vec su se u tuzlanskim krajevima uvijek ljudi dijelili na ljude i ne ljude, ja samo u pola rata u podrumu se krio zajedno sa komšijom Franjom, drugom Brunom Njegošem, sa Suzanom… djete bio nikada ružnu riječ od roditelja i okoline nisam čuo za srbe ili hrvate, i to nije nikakva lažna priča to je tako.

    Reply
  3. song

    U po’ rata kad nas je agresor napadao sa svih strana nije bilo nacionalizma niti su ovdje ljude dijelili po imenu i prezimenu, nego je to bila politika agresora da sve zatruju i za vrijeme rata medijski trovali. … Sumnjam da su prestali s tim cim ljudi danas dolaze sa takvim predrasudama.

    Reply
  4. Pero

    Lijepa priča iz Tuzle, od normalnih i dobrih mladića. Sa isključivim ljudima, zadojenim vjerom i nacijom nema prosperiteta. Ako si ćovjek OK, ako nisi produži, pa bio to i vlastiti brat.

    Reply
  5. Miro

    Provjerite ko je Skupio najviše trofeja za fer-plej u fudbalu u SFRJ, pa će vam mentalitet Tuzlaka biti malo jasniji.

    Reply

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *