Foto/Obavljen ukop i klanjana dženaza: Vječni smiraj među bijelim potočarskim nišanima

Nakon što je klanjana dženaza-namaz za 35 žrtava genocida, koju je predvodio reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović, tabuti s njihovim posmrtnim ostacima izneseni su od musalle do mezarja gdje će naći vječni smiraj među bijelim potočarskim nišanima.

Kao i ranijih godina, nažalost, mnogi su danas ukopali nekompletne posmrtne ostatke svojih najmilijih, pa čak i samo nekoliko kostiju koje su do sada pronađene i identificirane. Ipak, za preživjele članove porodica je i to olakšanje, jer znaju gdje su kosti njihovih najmilijih, dok je još uvijek veliki broj onih koji će i danas osjetiti bol i tugu zbog činjenice da ni nakon 23 godine nisu pronašli posmrtne ostatke članova svojih porodica.

Tabuti sa posmrtnim ostacima četiri maloljetnika – Vesida Ibrića, Ferisa Mehmedovića, Muhameda Alića i Edina Burića, spušteni su u mezare u Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari. Imali su između 16 i 17 godina kad su ubijeni. Na kolektivnoj dženazi u Potočarima, osim četiri maloljetnika, ukopani su posmrtni ostaci još 31 osobe ubijene u genocidu počinjenom u julu 1995. godine.

Najmlađa žrtva na ovogodišnjoj dženazi u Potočarima je Vesid Ibrić. Imao je samo 16 godina kada je ubijen. Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su u masovnoj grobnici Liplje na području Zvornika.I Feris Mehmedović imao je 16 godina. Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su u dvije masovne grobnice. Ukopan je pored oca Bajre. Posmrtni ostaci 17-godišnjeg Muhameda Alića su ekshumirani 2005. godine na lokalitetu Poljanci, na području Srebrenice. I on je ukopan pored oca Ibrahima.

I posmrtni ostaci 17-godišnjeg Edina Burića ukopani su na kolektivnoj dženazi u Potočarima. Njegov otac Ahmo nikada nije pronađen. Među 35 žrtava srebreničkog genocida, koji su konačni smiraj pronašli na ovogodišnjoj dženazi, nalazi se i bračni par Dudić – Nijazija i Remzija.

Remzija je imala samo 20 godina i bila je u šestom mjesecu trudnoće.

U Podrinje identifikacionom centru u Tuzli nalazi se skoro 170 identificiranih žrtava, ali uglavnom zbog nekompletnosti posmrtnih ostataka porodice se još nisu odlučile za ukop. Među njima su 43 osobe zvanično identificirane i DNK analizom i od strane porodica, a ostali samo na temelju DNK analize.

Na zajedničkoj dženazi u Memorijalnom centru u Potočarima danas su ukopani:

1. Omer (Mušan) Alić, 1963.

2. Muhamed (Ređo) Alić, 1978.

3. Fahrudin (Abdulah) Ališević, 1972.

4. Suvad (Osman) Avdić, 1962.

5. Hazim (Hasan) Beganović, 1974.

6. Suad (Muharem) Begović, 1974.

7. Kiram (Mustafa) Bektić, 1953.

8. Ramo (Hasan) Borić, 1955.

9. Bajro (Huso) Budović, 1940.

10. Edin (Ahmo) Burić, 1977.

11. Salem (Sulejman) Čakanović, 1960.

12. Aziz (Esed) Dautbašić, 1964.

13. Nijazija (Mustafa) Dudić, 1973.

14. Remzija (Salih) Dudić, 1975.

15. Avdija (Muhamed) Gušić, 1953.

16. Šahin (Šaban) Halilović, 1924.

17. Ahmet (Alija) Hasanović, 1932.

18. Nesib (Zejnil) Hasanović, 1957.

19. Hamdija (Ramo) Hasić, 1964.

20. Sejad (Osman) Husejnović, 1975.

21. Vesid (Hasan) Ibrić, 1979.

22. Šaban (Ibrahim) Ikanović, 1960.

23. Hazret (Juso) Kadrić, 1972.

24. Nijaz (Nezir) Kadrić, 1974.

25. Senad (Šaban) Malić, 1975.

26. Feris (Bajro) Mehmedović, 1978.

27. Safet (Omer) Merdžić, 1949.

28. Hajro (Alija) Muhić, 1943.

29. Nesad (Mujo) Mujčinović, 1972.

30. Asim (Alija) Mujić, 1950.

31. Kadrija (Hajro) Musić, 1973.

32. Salih (Hadžo) Selimović, 1955.

33. Hamed (Huso) Smajić, 1943.

34. Ahmo (Salih) Smajić, 1952.

35. Rizo (Abid) Sulejmanović, 1965.

Do sada je u mezarju Memorijalnog centra u Potočarima ukopano 6.610 žrtava genocida.

FNA_82468

‘Ubiti dijete, trudnicu, takvo zlo samo zločinci mogu shvatiti’

Tokom komemoracije u Fabrici akumulatora u Potočarima, prisutnima se obratio predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović. Istakao je da će Srebrenica zauvijek ostati tamna mrlja na obrazu svih onih koji su mogli, a nisu spriječili genocid.

“Ujedinjeni narodi koji su Srebrenicu proglasili svojom zaštićenom zonom nisu poduzeli neophodne korake na koje su se bili obvezali vlastitom rezolucijom i nisu spriječili masovne pokolje Bošnjaka. Srebrenica će zauvijek ostati tamna mrlja na obrazu svih onih koji su mogli, a nisu spriječili genocid”, poručio je predsjednik Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović.

Izetbegović je rekao kako je teško shvatiti da se ovakav zločin dogodio u Europi na kraju 20. stoljeća. Haški sud je za genocid nad Bošnjacima u Srebrenici osudio Radovana Karadžića i Ratka Mladića.“Savjest civiliziranog svijeta nakon svega ipak se probudila. Međunarodni sudovi, suočeni s užasima brutalnih ubojstava, masovnim grobnicama, ali i izopačenošću ideologije koja je to naredila, donijeli su presude i ovaj zločin nazvali jedinim mogućim imenom – genocidom“, istaknuo je Izetbegović.

timthumb (1)

‘Još uvek zlo potiskuje dobro i laž istinu’

Predsjednik Liberalne demokratske partije Srbije (LDP) Čedomir Jovanović poručio je danas u Potočarima gdje je došao na obilježavanje 23. godišnjice od genocida počinjenog u julu 1995. godine da je sjećanje na njih najjasnija slika ludila koje postoji i koje nam i danas diše za vratom.

U Potočare, kako je kazao, dolazi godinama. “Dolazim ovde godinama i dolazim zbog Bosne, Bošnjaka, mog naroda, zbog naše dece, zbog ljudi. Kakva poruka odavde može da ode. Čini mi se da su Bošnjaci ovde stradali jednom pre 23 godine, a da moj narod i svi oni koji negiraju srebrenički genocid, da oni stradaju svakog dana. Ovde odavno ne dolazim zbog toga što tih 8372 popisanih ljudi smatram žrtvama. Oni više nego naša pamet čuvaju to malo mira što imamo ovde među nama. Sećanje na njih je najjasnija slika tog ludila koje postoji i koje nam i danas diše za vratom. Dok ne budemo imali snagu da pobedimo činjenicu da još uvek zlo potiskuje dobro i laž istinu, nišani ovde će mnogo više činiti za mir i za budućnost nego mi živi”, poručio je Jovanović.

FNA_82443

Inzko: Mnogi međunarodni zvaničnici su već izrazili suodgovornost za Srebrenicu

Visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko rekao je danas na obilježavanju 23. godišnjice genocida u Srebrenici, da se taj genocid, kao ni zlodjela u drugim dijelovima istočne Bosne i cijele zemlje, nikada nije trebao dogoditi.”To su sve ogromne mrlje na našoj savjesti i one se ne mogu ukloniti, a mnogi međunarodni zvaničnici su već izrazili suodgovornost za Srebrenicu “, rekao je Inzko.

Naveo je kako  smatra da je dostojanstvena sahrana najstarije ljudsko pravo svakog čovjeka i svake žrtve.”Upravo to pravo na dostojanstvenu sahranu pripada i bebi Fatimi Muhić staroj tek nekoliko minuta, Remziji Dudić staroj samo 20 godina, u šestom mjesecu trudnoće, njenom suprugu Nijaziji starom 22 godine i svim drugim žrtvama”, kazao je Inzko.

Dodao je da u našoj frustriranosti nepravdom ili pravdom, koja sporo ili nikad ne stiže, u našem strahu da neki možda uvijek nastoje oživjeti ideologiju zla sa spomenicama, posterima, studentskim domovima ili strankama koji nose imena ratnih zločinaca, trebamo se sjetiti da su baš građani BiH stoljećima živjeli u miru i dobrim odnosima, mnogo duže nego što sada žive razdvojeni.

“Sposobnost građana BiH da zajedno žive bez obzira na njihove različitosti još uvijek postoji i mislim da jača. Građani ove zemlje razumiju da danas oplakujemo ove žrtve i razmišljamo o onome što se ovdje dogodilo, ali istovremeno da se sutra moramo ponovo okrenuti nastojanjima da zajednički gradimo novi svijet i novu BiH i da na taj način odamo počast žrtvama”, istakao je Inzko.

Naglasio je da je rat u BiH, kao i svaki rat, iz dobrih ljudi izvukao najbolje, a iz loših najgore, te da je praštanje važno za pomirenje, ali da zbog budućih generacija nikada ne treba zaboraviti šta se desilo.”Nikad nećemo zaboraviti tu planetarnu tragediju i genocid koji je počinjen, nikad nećemo zaboraviti Srebrenicu kao svjetsku kategoriju i opomenu cijelom čovječanstvu “, poručio je Inzko.

(Republika.ba/Fena/Anadolija)




Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *